Sigurna sam da je već dosta vas čulo da je Zemaljski Muzej BiH zatvoren, i da je u njemu nedavno pokrenuta akcija #JaSamMuzej. Dobro znamo šta znači imati nesređenu kulturnu politiku i zatvorene muzeje, tako da možemo da pokažemo solidarnost sa susedima.

Naša saradnica, Tea Hadžiristić, poreklom iz Bosne, sada kanađanka koja trenutno živi i radi u Sarajevu (Centar za društveno istraživanje Analitika), bila je u poseti Muzeju. Tea je magistar međunarodnih odnosa (LSE) i veliki ljubitelj kulture. Razgovarala je sa organizatorima Akcije, i prenosi nam svoje utiske.

Muzej ipak radi?

Kada su radnici Zemaljskog Muzeja u Sarajevu zatvorili muzej za publiku 2012. zbog nedostatka sredstava od vlade, nisu ni pomišljali da će ostati zatvoren tri godine. Njihov protest je nije bio primjećen, a problem sa finansijama neriješen. Tri godine vjerno su išli na posao, dolazili su u Muzej na dežuru, čistili, provjetravali, održavali izložbe, čuvali objekte, i fizicki ih branili – smjenjujići se preko noći i dana. Tri godine nisu primali plate. Po medijama je vladala priča o njihovoj sebičnosti, dok se brojni planovi da se Muzej ponovo otvori nisu ostvarivali. Ulaz u Muzej spriječen je daskama na kojima piše Zatvoreno i tako je stajalo godinama.

Danas se Muzej ponovo vraća u svijest gradjana.

Od jula se u njemu održava gradjanska ackija zvana #JaSamMuzej, sa malom NVO Akcija za Kulturu na čelu. Akcija obuhvata: izložbu fotografija Zijaha Gafića, simbolično dežuriranje u Muzeju, kao i cijeli sklop aktivnosti u njegovoj bašti. Kroz #JaSamMuzej, gradjani pokazuju solidarnost sa radnicima Muzeja i zajedno vrše pritisak na vladu da riješi pitanje Muzeja.

Očigledno željni svog muzeja, raja iz grada masovno posjesćuje Muzej i prijavljuje se na dežure. Sada čak ima nagovještaja da će se Muzej možda otvoriti u oktobru. Izgleda da, uprkos svemu, Muzej radi!

Kako sada izgleda?

Nikad prije nisam imala priliku da udjem u Muzej, i kada me je volonter proveo kroz stražnji ulaz, nisam znala šta očekivati. Prijatno me je iznenadila bašta u centru objekta – uz ruže i fontane ležali su stari bosanski stećci, a volonteri su jeli voće i družili se na stepenicama Muzeja. Tu se sada održavaju predavanja i koncerti – a odatle se vidi koliki je Muzej, sa četiri krila posvećena različitim temama.

marica filipović #muzejirade

Bilo mi je interesantno saznati da se u Muzeju čuva čuvena Sarajevska Haggadah – sefardsko-jevrejska knjiga iz 14og vijeka koja je stigla na ove prostore nakon progona Jevreja iz Španije i njihove migracije do Balkana. Haggadah je za mnoge simbol međusobnog postovanja i zajedničke kulture u Sarajevu, kako je knjiga u dva prošla rata bila spašena, od strane građana. Ovo je me podsjetilo na to koliko blaga ima u Muzeju, i koliko je ono ključno za identitet ovog grada i zemlje.

#JaSamMuzej

Popričali smo sa Aidom Kalender, programskim direktor organizacije Akcija, o inicijativi i kako su došli do ideja za ovaj projekat, mjesto Muzeja u javnoj kulturi, i sta stvarno znači biti posvećen svom radu.

Kako je pokrenuta akcija #JaSamMuzej?

A.K: Vidjeli smo da ima velikih problema sa sedam institucija kulture od držnavog značaja u BiH, od kojih je jedan Zemaljski Muzej. To je bio ogroman izazov za nas, i mnogo ljudi nas je odgovaralo od toga, ipak, ušli smo tamo prošlog decembra. Scene je bila užasna, radnici bez plate, u groznim uslovima gdje eksponati propadaju od zime, vlage, itd. Ali, od strane radnika bila jedna ogromna želja i volja da se Muzej sačuva. Shvatili smo da je ključno da ispričamo njihovu priču.

Da li ste imali neku ličnu motivaciju da započnete Akciju?

A.K.: Moj otac je  čitav život radio u Vijećnici, u Nacionalnoj biblioteci. Dobro poznajem taj mentalitet ljudi koji su radili u javnim institucijama kulture. Oni su sjajni stručnjaci za svoj posao, ali ljudi koji znaju samo to raditi.Stručnjaci su za ezoterične oblasti, a od ovih radnika u Muzeju tražilo se da pišu projekte, da rade strateške planove, da rade PR. Tražiti od tih ljudi da učestvuju u tržišnoj ekonomiji je suludo. Isto tako, menedžment u kulturnim institucjiama nije isto kao menedžment inače, a to fali u cijeloj zemlji.

Izložba fotografija Zijaha Gafića, Čuvari Muzeja, sastoji se od moćnih portreta zaposlenih sa njihovim izjavama o situaciji. Kako je taj proces izgledao?

A.K.: U januaru Zijah je počeo da radi fotografije, a ja sam radila intervjue. Dolazili smo svakodnevno u Muzej, ali je sve trajalo 6 mjeseci, što zbog iniciajlne nepovjerlivosti, što zbog hladnoće, neuslovnosti, itd. Radili smo sporo i nismo htjeli biti agresivni. Uspostavili smo za 7 mjeseci povjerenje radnika – to je bilo ključno.

Zemaljski_muzejBiH4

U čemu je inicijativa uspjela do sada?

A.K.: Upravo to sto šmo uspostavili povjerenje medju nama, male NVO i osoblja jedne stare i ozbiljne institucije. Negdje u junu prebacili smo se sa našom kancelarijom u Muzej, Što je bilo važno da se sa zbližimo sa radnicima i djelimo sa njima istu sudbinu.  Tako želimo vrsiti prisitak iznutra na političare, da konačno potpišu sporazum o finansiranju.

Šta je potrebno da se Muzej ponovo otvori?

A.K.: Radili smo ozbiljnu analizu sa našim stručnjacima iz oblasti prava i ekonomije gdje smo vidjeli da je proces rješvanja pravnog statusa Muzeja jako komplikovan, da to nije pravi put jer, bi zahtevao puno vremena. Radnici su potpuno iscrpljeni, na rubu snage. Smatramo da je u ovom trenutku najvažnije obezbijediti sredstva za godinu dana, podijeliti plate radnicima i otvorit Muzej – to je hitna mjera. Onda treba dati neko vrijeme Muzeju da krene sa procesom obnove i vlastitih postavki i redefinisanja svoje uloge u društvu.

Ponovno otvaranje Muzeja najavljeno je za septembar. Da li vjerujete da će se to obećanje ispuniti?

A.K.: Sada smo saznali da postoje ozbiljne namjere na nivou Ministarstva Civilnih Poslova: da je novi ministar Adil Osmanovic preuzeo ozbiljne mjere da uspostavi kontakt sa nižim nivoima vlasti – entitet, kanton, grad, i opština. Pokusaće od svih njih dobiti dio novca da se obezbijedi budžet za Muzej. Nadamo se i vjerujemo da će do kraja mjeseca sredstva biti obezbijeđena i da bi muzej mogao biti otvoren sredinom Septembra.

#muzejriade

Koliki uticaj mislite da je akcija #JaSamMuzej imala na tu odluku?

A.K.: Naša akcija se slučajno poduradala sa tim. Naša namjera bila je da napravimo veliku gradjansku akciju gdje će gradjani pokušati da dozovu političare i ukažu im na vrijednosti muzeja, da ih probude iz zimskog sna. Mislim da smo uspijeli, dobijamo svakodvnevno dobre reakcije, i ogroman broj ljudi se prijavio da dežura.

Kako funkcionišu dežuranja u Muzeju? Vidimo da je čak i Darko Rundek bio na dežuri, uz mnogo gradskih organizacija i ostalih ljudi.

A.K.: Dežuranje je simbolično, traje od 1-8 sati, ljudi provode vrijeme na načn na koji ga radnici provode. Namjera je da mi odvojimo svoje vrijeme (a vrijeme je danas nešto najvrijednije) i poklonimo ga Muzeju, tako da se solidarišemo sa radnicima koji dolaze, besplatno rade i čuvaju naše blago. Planirali smo desetak dežura dnevno u najboljem slučaju, ali sada već imamo slučajeve da dnevno dežura izmedju 100 i 150 ljudi. Ovo je postalo jako zahtjevno za naš mali tim, jedva stižemo da dočekamo goste. Za dežuru se prijavljuju strane diplomate, organizacije, lokalni političari (ali njih puštamo samo kao gradjane) umjetnici, kulturnjaci, sporstki radnici itd.

Šta se planira do kraja akcije #JaSamMuzej (4og oktobra)?

A.K.:  Planiramo održati još nekoliko umjetničkih programa, filmskih projekcija u bašti i jedan veliki koncert početkom septembra posvjećen Haggadi.

Vidjela sam da su vam prošlog vikenda bili u posjeti radnici iz fabrike Dite u Tuzli, koja je imala situaciju sličnu Muzeju. Radnici su branili fabriku od privatizacije, godinama išli na posao bez plate, a sada su sami pokrenuli proizvodnju. Da li vidite neki vrstu solidarnosti izmedju radnika Dite, i radnika Muzeja?

A.K.: Prije godinu dana smo prepoznali da je ova priča ista kao priča Dite, i generalno fabrika u BiH: radnici čuvaju svoju fabriku. Pokušavali smo to objasniti nekim umjetnicima, ali niko nije nalazio nikakvu analogiju. Ispostavilo se da smo bili upravu, da je riječ o istom procesu, gdje se pokusava jedna vrsta drzavne svojine naprosno privatizirati, a da se nasša grupica radnika koji to ne dozvoljaju. Dita je uspjela se izbori da se sačuvaju sredstva za proizvodnju. Vidjećemo u slučaju Zemaljskog Muzeja šta će se desiti.

ZMBiH1

Koliko je Dejtonski Sporazum uzrok ovih problema u kulturnim institucijama i u fabrikama?

A.K.:  Dejtonski Sporazum je prouzročio ove probleme, jer je definisano da kultura nije nadležnost države već entiteta. Ovih 7 institucija koje su bile u bivošj Republici republičke institucije, nikad nisu postale državne i ostale su da plivaju tako u pravnom vakumu. I ne postoji mogućnost dogovara. Već je prošlo 20 godina, a Republika Srpska ne pristaje na to da neke institucije budu na državnom nivou, jer su oni osnovali paralelne institucije. U RS je osnovano 9 novih institucija koje su potpuno finansirane od strane entiteta, dok je ovdje u Federaciji ostalo sve da visi. Ove godine postalo jasno da je ovo naša sramota – svih nas koji živimo u Sarajevu, da se moramo raditi na dugoročnom riješavanju pravnog pitanja koje može trajati sto godina.

Zemaljski Muzej je osnovan 1884. od strane Austrougarske. Istoričar Robert Donia piše da je cilj bio dvostruki: da pokaže da BiH ima zapadno kulturno nasljedje, i da pruži dokaz o jedinstvenosti BiH i njenog naroda. Naravno, ti ciljevi su se promijenili. Da li mislite da Muzej ima neki poseban značaj u BiH danas – da li on može biti izvor identiteta?

A.K.: Izvor identiteta očigledno nije – vidjeli smo da nije vitalno za preživljavanje. Ali pošto je riječ o naučnoj i obrazovnoj instituciji prije nego kulturnoj, mislim da je važno da se ovdje proizvodi znanje, i ova institucjija treba da postane mjesto koje će biti proaktivno, koje će stvarati novo znanje, novo mišljenje, nove stavove o onome što se trenutno dešava u državi, i globalno.

Dali je Muzej simbol nečeg većeg?

Muzej može biti simbol nekog prošlog vremena, gdje su druge vrijednosti živjele i motivisale vaš život – a ne novac i materijalni status, koji sada promoviše neoliberalni kapitalizam. U tom smislu mnogi smatraju da je ovo poslijednja slobodna teritorija u zemlji.

Podržite i Vi akciju #JaSamMuzej, i radnike Muzeja na Facebook-u, Twitter-u, Instagram-u ili Youtube-u. Budite deo nečeg većeg!

Zahvaljujemo se dragim sagovornicima iz Zemaljskog muzeja.

Pozdrav,

Tina Kaplani

#muzejiradeBiH Jasammuzej1 jasammuzej2

Podeli
#JaSamMuzej: Posljednja Slobodna Teritorija u BiH
0 votes, 0.00 avg. rating (0% score)